Ukupno prikaza stranice

nedjelja, 23. kolovoza 2015.

NEĆU MALA NIŠTA U KUPUSU

SADA SAN TI JA NA GOOGLE PLUSU

Imali su sriće. Omanama in trica došla. Taman za do "Domovine". Iskrcaš se i eto te. Zekini se držali zajedno, a svit u autobusu nekako in otrga Mučala. Ivan se ujtija kako je blenija maloj šta sidi stolicu ispod njega u kolina i dosta poviš kolina, jerbo neka mini minica na njojzi. Pogled mu se zatrča gori, da će u dekolte, nema ga. A sisa ima. Di i neće bit u ove nove ređipete. Sad i ona šta i ima ki kesce od mlika nekad Škverske, pari da i ima. Šteta. "Nu me!" prekori sam sebe "... mislin a ni deset minuti prošlo, na pizdarije, a zaboravljan Stipu. Al, jopet, triba li i mislit na Stipu. Mislim li nanj otra na kvasinu ...". Zdvojan podiže glavu i gledaće minici od male u inat drito kroz prozor. "A i ovo ko se sitija, svaka mu dala. Izvanka vidiš reklamu, a iznutra, kroz ovu mrižicu ipak vidiš sve vanka ..." Biža je, izatrka bižeć sićanjima i mišljenju i brigi o Stipi. Ćuta je da neće svršit dobro. "Stipe je su Bajom bija u trećoj satniji treće bojne a Mučalo u protuoklopnom interventnom vodu pri zapovjedništvu brigade ... Prvi put su se na terenu vidili tek devedesetitreće u Nevestu. Zalilo se to. Nalilo se. Koji biljar!?! Ka igraju oni biljar! Smija. Baja da je već učinija neka na svoj način dobra dila. Ujitija njizi par. Četnika. Dobro ji naprobiva i unda prida Vojnoj. S jednog čišćenja da se vratija s ditetom u naručju, nije imalo ni godinu dana. Prida ga onin iz UNHCRa i trkon nazad u selo. Bar da nije trča. Naletija na babu od tristainešta godina šta ga zazvala da jon nešta pomogne. Srića nije je abadava, jerbo da je, poginija bi ka oni šta jon se odazva na poziv, čin je vrata otvorija od kuće raznilo ga. Babi ništa jerbo se, kurbetina stara, bacila iza korta od kamena. Zlobrdo se selo zvalo. Ko mu ime nadiva ka da je zna šta će bit. U gornjen dilu poginila naša četr od postavljeni mina. Onin devet starčadi, Srba, šta su našli, ni dlaka s glave nije pala. Još in dali komzerva i kruva. Je kruv bija star al i Garda ga je jila.

... u gornjen dilu Zlobrda poginila naša četr ...
Nije Ivan ima neka strašna ratna iskustva, Bogu fala. Nije se borija prsa o prsa, ulične borbe kažu da je oto najgore, nije ima izvidničke i diverzantske napade, pretežito je bija po čukama, ali ... ostalo je nešta u njemu. Jid na one šta nisu bili, još i veći na one šta su pobigli, jid na one šta se falu kolko su bili, još i veći na one šta i sramota reć kolko malo su bili, jid na one šta su puste udruge osnovali, pa udruga vaki, udruga naki, udruga oni, udruga ovi, svi se udružli ka da su zaslužli ... Nije bija Mučalo član niti jedne stranke. Nikad. Nije posta član niti jedne udruge domovinskog rata il njegovi žrtava. I neće. Kad god bi dobija poziv za kakovu obljetnicu, proslavu, nije iša. Nije više moga trpit puno svita pa je prikinija ić i na Ajduka i na bikijadu i na derneke, razmišlja je i o tome da prikine u Škver ić jerbo mu smetale one iljade šta navalu na kapiju u tri ure, al samo osta na razmišljanju ... moraš za kruv i govno progucat. "A bilo, brte, lipo ... kad bi tija, upra bi i u misec si moga zaradit novu četvorku, novog renaulta, je bi se satra radeć svaki dan po dvanajst uri, al di oto ima ... di je tako bilo? Ni u Njemačkoj, ni u Japanu, ni u Švicarskoj. Radnik plaćon u misec auto zaradit. Je, istina je da su samo pjeskari i varioci, brusači i cjevari,  špriceri i brodomonteri, skelari i lufteri, stolari i tokari, samo oni su tolko mogli zarađivat na misec, sa subotaman i nediljaman ..."


Škver krajem 70ih
"Bilo pa prošlo. A unda i ova mladež danas. Ne bi ni za kruv u Škver. Oni bi, nek imaju petnajst il dvaestipet, po rakija partijima, po eventima, po Zrču da se prču ... daniman ili golduniman? al ćaćinin i materinim novcima. Šta bi radili kad njizi imaju da i pod mus naranu, napiju, oblaču, obuvaju, za mobitele, nema veze šta nema signala od Ogorja ... unda il Marllboro il ništa, kaki York, aj pivu mogu i Ožujsku ne mora uvik bit Stella, di je in tu se iđe. "Obojena", "O'Hara", "Red room", "Hemingway" ... Baće nesmiš ni spomenit.). Nisu oni puno doma. Prispavaju. Unda in glupi ćaća i još gluplja mater: plati režije, plati podstanarstvo, odi na misec bar tri puta Selu ka odmoriće zera, a udri po vrtlu, posadi ono, uberi ovo, poplivi korov, isčupaj travu, podriži voćku i lozu ako imaš, opkopaj, privrni zemlju, ko ima frezu prefrezaj ..." i, tako, ka da ima sedan trkača u sedan atletski staza u utrci na sto metara, pa jedan drugog pristižu, čas ovi iz treće staze prvi, pa ga pritekne oni iz sedme, a unda njega petica za tri koraka ostavi, leti ki propelom u gujici duja i sve i pristigne, sad on na prvomen mistu, tako su se i misli, teme oti misli, minjale, trčale, pristizale jedna drugu, druga treću, sedma petu, četvrta uvik zadnja, u Ivanovoj glavi. Štaš unda i govort!

Taman stigli "Domovini". Saće bit veselo. Već sa autobusne postaje čuju ojkavicu iako do "Domovine" ima dvaes, tries metri. Pripoznaju glasove: Govoruša je još tute, i Kvarta, čuje se i Lulule, Brale, Jablan, Maca, i Turjun! i Tomo! Bili i Šunje! Glibeša i Antuća! Keksa ne čuju jer garant muma! Još niko ispod stola nije svršija. Čuj lipote:

Dotarice da ti nije dote
đava bi te uzeja s lipote! Oj!

Vidi male šta se baca
naučla kod ovaca! Oj!

U krompiru zlatca je stigla
ja je prašin ona noge digla! Oj!

Di got koja ledina u gaju
male moje leđa je poznaju! Oj!

Daj mi mala ako ćeš mi davat
ako nećeš nemoj zajebavat! Oj!

Mala moja oće da se drpa
nema sisa natrpala krpa! Oj!

Grad obika. I gušta. Nije in se smija, ruga. Bože sačuvaj. Gušta. Prolaznici su zastajali da do kraja čuju verse, pa da čuju još jednu, pa bi je smješkon nagradili i išli dalje. Njizi par bi stalo, ka nekoga čekaju, a samo bi uvo napeli i guštali. Više i ušlo u "Domovine" bilo šta popit samo da i vide i čuju. Nisu tili priznat al volili su svi ojkalicu. Grezu. Šta uši para i kožu ti naježi, jerbo svi smo negdi otamo, ol nan ćaća, ol mater, najdalje dida il baba. Ojkanje, malo je njizi oto znalo, ostatak je prastarog ilirskog i prailirskog pivanja sa područja stare, antičke Dalmacije (današnja Dalmacija, Bosna i Hercegovina i Crna gora). Hrvati su to pivanje usvojili i sačuvali. Ojkalica iz Zagore puno je starija od gange ili rere (Imotski, Sinj, Hercegovina). Ojkanje je dil naše ruralne tradicijske folklorne glazbe, glazbeni izričaj običnog stočara, seljaka Zagore. To je vrlo staro, gotovo primitivno pivanje u komen muzikolozi prepoznaju najstarije oblike višeglasja.

U Kljaciman kada se zaojka
dođu Mare, Ane i Radojka! Oj!
Ojkalica je, prija svega, izraz očuvane glazbene arhaičnosti našega kraja. Bitno je naglasiti da su uvik ravnopravno pivali (ojkali, gangali, rerali) i muški i žemske a često su kombinirani muški i žemski glasovi. Kad se "kolo šeta" onda se i ojkalo. Pri tome je često znalo doći i do "pripiranja", pripivavanja. Ojkati se nije smilo kad bi se kolo zaigralo. Ojkanje nije nekontrolirano „deranje" niti „nekultivirano pivanje", ono ima svoje zakonitosti i nije svako rođen za dobrog pivača ojkalice.

Da je meni naći taku kravu
koja daje lozovaču pravu! Oj!
Ojkanje je pravo višeglasje sa dvopjevom sekunde, nekad i terce, koje završava u disonanci (neskladu) sekunde, u ovisnosti o selu i pivačima. Nastajanje i nestajanje ojkalica (baziranih na jednostavnim tekstovima) je vrlo dinamično: stare su se zaboravljale, a sa novim vrimeniman i novon zbiljom dolaze i nove ojkalice. U tome kontekstu, teme ojkalica su raznovrsne, gotovo nema područja ljudskoga života koje ojkalice nisu obuhvatile. Od tradicionalne tematike („Oj mala moja ima posla priko glave/pomust ovce i učupat trave!“) do modernih tema koje su nastale uvodjenjem škola i učenja stranih jezika („Oj mala moja iz Miljevaca/what is doing kad si kod ovaca?“) pa do problema zaposlenosti u industrijskom i postindustrijskom dobu („Oj teško meni i mome šarovu/on na lancu a ja na birovu!“). Zato su ojkalice ka i ljudi - dica svoga vrimena.


Mene majka rodila bećara
u kućici s krovon od ševara! Oj!
___________________________________________________________

RJEČNIK

omanama - odmah, u isti čas, u isti tren, najbrže moguće, hitno
ujitija - uhvatio
blenija - netremice i uočljivo gleda
"otra na kvasinu" - poludi, nerazumno se ponaša
drito - ravno
izatrka - u trku, trčeći/vrlo brzo
ćuta, ćutija - osjećao
njizi - njih
naprobiva - pretukao
abadati, obadati - osvrtati se na nekoga ili nešto, uzimati u obzir što netko govori ili radi
jon - joj
jid - bijes, ljutnja
dernek - sajam, vašar, sabor
progucat - progutati
brte - brate
upra - gurao, navalio, pritisnuo
goldun - prezervativ
mus - morati
Baće, Bačvice - splitska gradska plaža poznata i po noćnom životu
zera, zeru - malo
ojkavica, ojkalica, ganga, rera - ojkanje (vojkanje,treskanje, orzenje, rozganje) je najstarija vrsta pjevanja u Hrvatskoj. Karakterističan je poseban način pjevanja slogova hoj, voj, oj, duljim tremoliranjem ili također duljim ili kraćim melismima. Javlja se kao pripjev u deseteračkim i osmeračkim pjesmama a izvodi se pojedinačno u takozvanim samačkim i putničkim pjesmama ili češće dvoglasno. Ojkalica se u Sinju tradicionalno zove rera, a u Imotskom i okolici te u zapadnoj Hercegovini ganga (gangalica).
kvarta, kvartarol - žitne mjere odnosno mjere za rastresite stvari, stara mjera za težinu (kvarta splitska imala je 79,93 litre a trogirska 76,93 litre), velika kvarta dijelila se na tri male, a male kvarte su se dijelile na varićake i oke, izraz za teret koji magarac nosi ("goni na tovaru kvartu šence") - u ovom kontekstu nadimak
brale, brajo - brat - u ovom kontekstu nadimak
maca - veliki, teški čekić - u ovom kontekstu nadimak
turjun - velika kula - u ovom kontekstu nadimak
glibeša - blatom (glibom) uprljan, prljav uopće - u ovom kontekstu nadimak
muma - jede punih usta
obika - navikao
gušta - uživa
grezu - grubu