KALAFAT BEŠKA

"Vako ti to u nas iđe: čiji kruv jideš njegovu pismu pivaš. Nemereš ti Beška meni jedan dan govoriti kako bi počeja radit karove i, a da bi svi znali da su tvoji, bolje reć moji, da bi in pitura kola u modro, jerbo ti je modra boja, boja mora, najdraža, a unda, zapo ure, otra ti u Trogir u kalafate. Il aj ća il prikini govorit o tomen. Ovo ti je moja zadnja!". "Gazda Gale. Mrvu me plaši šta bi triba kovat a kovač nikad nisan bija. Rudu, kola, koš, mogu sada, zavezani očiju, do mraka napravit. A železo ... Bi se ja usudija, al se štete bojim, propala materijala, izgubljena vrimena ... A u trogirski škver bi iša najviše poradi zdravlja. Ćaćinoga. Znaš, volin ja more. Zavolija san ga samo slušajuć o njemen. Ali, gazda Gale, ti znadeš moga ćaću. Vidija si mu gušu kolka je. Ja bi mu donosija morske vode a niki govoru da ima i morski jaja, a sve to da je dobro za zdravlje gušavi. Ćaća mi je. Kaki god da je!" "Prikini, neprikinilo te. Vićemo!" a unda jopet: "Sina! Kakoš sinu iskovat ti koji nakovanj nisi u životu vidija, oklen ti gobelja, palci, šiška. An?!?" već drečeći nastavi Gale razgovor šta ga je prije sekund prikinija. "Gazda Gale! Znaden ja a i ti znadeš da znaden su drvon ka malo ko. Mere i vako, ja ću drvenariju a za železo naćemo kovača. Ja jastuke i lengere on bokulu i akse, ja suru i kladu on brenzu ili krik šta reču i gobelje. Kladu, koš, stupce, copane, vagu mogu sam a može mi i on pomoć ...". Gale privati: "Unda bi mogli radit i ulare, uzde, klepke i vagire. Nikad kraja poslu. Unda bi tribali zaposlit još dvojcu baren ... Ivane, lipi moj, oprosti, nas dva si upozna. Uvik smo u nikoj zavadi a uvik iz nje Beška pobidnik. Evo i sad me nagovorija ...". Turina će kratko: "Na zlo te ne nagovara!"

Beškin kar

"Svidlo mi se oto s modrim kolima. Niko još nije ima kola opiturana. Tako bi svi kad vidu dobar, najbolji kar govorili "Galin je oto. Je, brte, meštar. Evala mu!" "Ol bi ti rekli: ma, svaka mu dala osim moje!". Udri u smij. Sva tri. Sidili su u ladu košćele koja je imala ... prikonekoliko godina, te velku krošnju i bogat lad pa je Gale tu utra stol su dvi klupe sa strane di može njia i deset, ma i dvanajst, trinajst!, ako nisu guzati, sist. Košćela je bila mrvu sa strane, s desne strane dvora, ne mu posrid, tako nisu ni opazili Cmiljku i Antu šta su došli doma. Al zato je Cuko. Poveselija se, ka i uvik, Cmiljki pa je lajanjom dočeka. Skrenili pogled njia tri kad imaju šta i vidit. Raščepušanu i prašnjavu Cmiljku i crvena u licu, neredna i prašnjavoga Antu. Oma, ma šta oma, omanama su znali da je bilo belaja. Gale, više za se nega šta je Antu pita: "Biće van se Kutle ispečija na putu.", Beškino se nije bilo mišat, a Turina sinu: "Rašeto! Šta se deslo? Oklen ti to bubotaka crvenlo po licu?". "Ma, ništa ćaća. Rišija san ja oto. Iđen se mrvu umit pa me eto k vami. Prižednija san. Vrućo." Dovoljno su bili on i Cmiljka daleko od stola i od njiovi ušiju pa šapnu Cmiljki "Aj ti! Sred se, prisvuci i nikom ni riči!". Iste one, cili dan gumene, jedva šta su odale noge njene, sada pravac, ka ditetove kad mu se ćaća izbeči, ravno prima skalan pa će u kuću, pa će u sobu, pa će u kupatlo, pa će opet u sobu, pa će Anti svomen. Noge ni mislit nedaju. Svojin poslon a po Antinoj zapovidi stupaju. Otra Cmiljka u kuću.
Lovre, Beška prikinu ti par sekundi tišine: "Gazda Gale. Nemojte se jidit, al i ovomen stolu je vrime prošlo. Ja bi ga vako ..." i počne opisivati kaki bi on stol metija namisto ovoga za kojin side ... Njizi dva su ga ka slušala al ga čula nisu. Kutlon se kačit nije baš ... oba su znala a napose Gale. Nije da su se pripali, nega ... nije in bilo svejedno. Turina taman da će ... "Nemoj! Ivane, sidi, nigdi ne idi. Sidi. Miruj. Viruj meni. Ja ću s Kutlinima sve rišit. Amo mi dogovorit šta tribamo dogovorit. Da ti pojasnim naše običaje pa da sve bidne kako Bog zapovida i narod očekiva.". Turina ga posluša i side. Jednin okon i jednin uvon gleda i sluša Galu a drugin okon i drugin uvon tražija za vidit i čut Antu. 

... vako bi ga Beška ...

___________________________________________________________

RJEČNIK

kalafat - brodograditelj drvenih brodova (prvotno majstor koji smolu i kučinu zabija između madira (oplatna daska pribijena na rebro) broda te u spojeve drvenih dijelova i tako ih međusobno brtvi)
beška, bešika - kolijevka, zipka, zivka
kar - zaprežna kola
ruda - dio kara, nalazi se na prednjem dijelu kola, a napravljena je najčešće od čvrstog borovog ili jelovog drveta. Dužinom od 2,50 do 3 metra nešto je duža od konja. Pri vrhu je tanja - promjera oko desetak cm, a pri dnu je šira - oko petnaestak cm. Donji dio rude se pričvršćuje između dva kraka "škara" koje su, opet, pričvršćene po sredini kola za "jastuke" i "suru" jednim čvrstim klinom. Na vrhu rude nalazi se željezni okov dužine do pola metra. Za taj okov pričvršćena su dva "sindžira" (lanca) s obe strane dužine oko 50 cm na kraju kojih se nalazi alka promjera oko 5 cm.

kola - točkovi, kotači - sastoje se od više dijelova: sina, gobelja, palci, šiška i bokula i bili su drveni izrade s metalnim dijelovima

sina - vanjski dio točka. Ona povezuje i drži u sastavu sve dijelove točka. Skovana je od dobrog i kvalitetnog željeza u obliku kružnice. Veličine je nešto manje od točka da bi se užarena mogla nabiti na točak da drži gobelje u jednoj cjelini. Na više mjesta je probušena da se u gobelje mogu ukucati brokve (čavli)

gobelja - izvana su izbočenog a iznutra udubljenog oblika. Kad se sve spoje čine jedan krug. Sve su gobelje iste veličine. Veličina ovisi o tome koliki točak hoćemo imati. Iznutra su kvadratastog oblika. S unutarnje strane ima rupu u koju se nabije "palac".

palci - napravljeni su od kvalitetnog drva. Od veličine palaca ovisi veličina točkova. Prvi točkovi su obično promjera za dvadesetak cm manji od stražnjih. Palci su elipsastog presjeka do 7 cm. Jednim krakom palci su nabijeni u gobelju a drugim u šišku. Palci na zaprežnim kolima izgledaju kao šipke (žbice) na kotaču bicikla.

šiška - izgleda s vanjske strane kao mala bačvica za vino volumena pet do sedam litara. Šiška je kroz sredinu probušena. U sredini šiške nalazi se bokula kroz koju prolazi čelični aks (osovina). Na kraju je svaka šiška okovana željeznom grivnom (bragom). Po sredini šiške nalaze se rupe u koje su stavljaju palci.
jastuci - nalaze se sa srednje i stražnje strane kola. To su, ustvari, po dvije grede spojene jedna s drugom čvrstim željeznim grivnama. Ispod jastuka nalaze se "makaze" i "aksi". Jastuci su kvadratastog oblika. Svaka pobočna stranica širine je do 15 cm. Sa svake strane su probušeni a u te rupe stavljaju se stupci.
makaze, škare - vjerovatno se tako zovu iz razloga što se spajaju sprijeda, na mjestu gdje se pričvršćuje ruda pa to liči na škare. Izrađene su od čvrstog drva, najčešće hrastovog ili brijestovog. Odozgo i odozdo drvo je okovano a podmazuje se s kolomašću. Makaze (škare) i ruda mogu se pomicati lijevo i desno i do 50°.
lengeri - čine gornji okvir zaprežnih kola. Načinjeni su u obliku pravokutnika od 4 jednake drvene grede. Pobočne grede lengera su dužine kolike i kola (izuzev rude) a poprečne su duge 1 do 1,5 metar. Stranice greda lengera široke su do 15 cm. Na četiri kuta lengeri su probušeni i kroz njih i jastuke prolaze, odnosno pričvrščuju se stupci.

bokula - načinjena je od kvalitetnog čelika i ona se još užarena nabije u šišku. Kroz nju prolazi aks (osovina). Aks je nešto duži od bokule tako da se šiška a tim cijeli točak može slobodno okretati. U bokulu se još stavlja posebna mast (kolomast) kako bi se točkovi mogli bolje okretati.

aks, osovina - načinjen od kvalitetnog čelika. Okruglog je oblika u dijelu koji ulazi u točak a po sredini je kvadratast. Poprečne stranice su širine oko desetak cm. Grivnama je povezan za središte kola, suru, jastuke i makaze.

sura - prolazi po sredini kroz unutrašnjost cijelih kola od prednjeg stražnjeg dijela. Za suru su povezani i pričvršćeni svi dijelovi zaprežnih kola. Otraga sure, na samom izlazu sure iz kola, pričvršćen je krik i lanac s kojim je povezana klada i krik (brenza, kočnica)

klada, greda - klada stoji ispred stražnjih kotača. Od tvrdog, suhog drva je, obično grabovine. Obješena je o dva željezna lanca za lenger, a ispod stražnjih točkova je malo izrezana, kada se pritegne da bolje koči. Za kladu je lancem povezan i krik, pričvršćen za suru otraga kola, a koji se nalazi na prednjoj strani kola pričvršćen kod samog desnog stupca. 

krik, brenza - kočnica smještena na kolima ispod koša i pričvršćena na suru koja malo viri iz zadnjeg dijela koša. Krik ima navoje a tih navoja ima 30 do 40 cm. Na vanjskom dijelu nalazi se ručka kojom se vrti "zakrikava" (koči) ili "otkrikava" (otkočuje). Na vrhu krika prema kladi nalazi se kuka na kojoj je pričvršćen lanac, a na drugoj strani lanac koji je povezan s kladom. Kada se kola "zakrikavaju" lanac se priteže, budući je lancem povezana greda, greda se primiče točkovima i pritišće točkove pa se točkovi ne mogu vrtjeti i kola moraju stati odnosno usporiti kretanje. Isto tako radi i prednji krik koji je mnogo pogodniji jer kočijaš ne mora silaziti s kola da bi usporio ili zaustavio vožnju.

koš - za koš možemo reći da je u stvari karoserija zaprežnih kola. Sastoji se od dva dijela: pomičnog i nepomičnog. Nepomični dio načinjen je od čvrstih dasaka najčešće hrastovih ili bukovih pričvršćenih za lengere željeznim bragama i brokvama (čavlima), a i pomični dio koša sačinjen je od dasaka s time da su dvije poprečne daske koje se zovu kašuni jednake i one su duge koliko su duga kola a pobočne (prednja i stražnja) također moraju biti jednake kako bi sve četiri tvorile "jedno tilo, bez razmaka i rupa" koš. Te daske se postavljaju s unutarnje strane stupaca koji su međusobno povezani kolskim lancima tako da je koš čvrst i nepomičan. Kašuni se lako mogu dignuti.
kašun - drveni sanduk, drvena oplata visine do 60 cm pomoću koje su se
betonirali ("nalivali") zidovi

stupci - pričvršćeni su na četiri kuta koša kroz lenger i jastuke. Načinjeni su od suhog hrastovog drveta veličine do 1,30 m, širine do 10 cm a debljine do 3 cm. Na vrhu je svaki stupac zasječen tako da se na njega mogu postaviti lanci koji ih (stupce) povezuju međusobno i lanci koji drže copane. Stupci se lako mogu mijenjati, tako da se na karu mogu voziti sijeno, slama, kukuruz, pšenica, itd. (npr. izvade se jedni stupci a stave drugi koji su visoki i do 3 m pa se onda prevozi "nadiveno" sjeno)

copani - radili su se od okruglog suhog borovog ili jelovog drveta. Nešto su duži od poda koša, a promjer im iznosi 10 do 12 cm. Povezani su za stupce kolskim lancima 30 do 50 cm poviše poda koša. Služe za zaštitu kad se prevozi kablasti materijal. Vežu se za stupce s vanjske strane.

vaga - nalazi se sprijeda zaprežnih kola. Vaga je čvrsto pričvršćena - prikovana za "makaze" ispod rude. Od čvrstog je hrastovog ili brijestovog drveta, okovana željezom, a na krajevima, s obje strane, nalaze se dvije pričvršćene željezne kuke ("kljuke") za koje se zakače "vagiri" i prikopčaju "sindžiri" kada se u kola upregnu konji. Zaprežnim kolima, uz ostalo oruđe, pripadaju još dugački željezni sindžiri - tzv. kolski lanac, kolski velki konop, kolski veral, kolski čekić, kolska klišta, sikira i još šta od sitnog alata, a što bi se nosilo u jednoj vreći natovarenoj na kola.

ular, oglav, povodac - nalazi se na konju (mazgi, muli, tovaru). To je dio konjske opreme koji je načinjen od čvrstih kožnih remena. Stavlja se konju preko glave. Povezan je sa strane sa čvrstim "preicama" (kopčama) i zaglavcima tako da ne može pasti konju s glave. S unutarnje strane, ispod usta konja, nalazi se na ularu uzda. Na ularu se još nalaze "klepke" (naočnjaci) i "priuza" (povodac). Neki cijeli ular nazivaju povodac. Kad konju nije stavljena uzda onda je u funkciji priuza a kad je stavljena uzda a na konju se jaši onda se, umjesto priuze, za uzdu prikopčaju posebni kajiši koje jahač drži u rukama dok jaši, a kad je konj upregnut onda se za uzdu prikopčaju "redine" jer one dosežu do zaprežnih kola, kočijaša odnosno orača. 

uzda, uzengija - uzda je napravljena od kvalitetnog željeza koje ne hrđa. Smještena je s unutrašnje strane ulara koji se stavlja na glavu prema vratu konja. Uzda se stavlja konju u usta, dok je upregnut u kola, dok se njime ore ili kad ga se jaše. Veličine je koliko je široka glava konja odnosno usta konja. Po sredini uzde nalazi se jedna željezna šipka i ta se šipka stavlja konju u usta, a s obje strane uzde stavljaju se željezne alke na koje se spajaju "redine" (kajase) - remeni kojima se upravlja konjem.

klepke - naočnjak - načinjene su od čvrste, debele kože, duplo sašivene a iznutra su postavljene nekim debljim platnom. Kvadratastog su oblika veličine 15 X 15 cm. Pričvršćene su na ular sa strana očiju konja. Mogu se sklapati i otvarati kao mala vratašca. Služe da konj ne može gledati sa strana već samo u pravcu kretanja. Uglavnom služe da se životinja ne uplaši te da joj previše svjetla ne tuče u oči. 

vagir, balancin - i vagir spada u konjsku opremu. Napravljen je od suhog hrastovog drveta a veličinom doseže do 100 cm. Jajolika je ili okruglog presjeka promjera do 7 cm. Okovan je posebnim željezom s obje strane. Na vrhu su okovi povezani kukama na koje se privežu lanci kad je konj upregnut. Ako kola vuku dva konja, svaki konj ima svoj vagir a ako kola vuče jedan konj ili se ore s jednim konjem, vagir se ne upotrebljava već se lanci od komaće prikopčaju izravno s obje strane vage. Sličan je postupak i kod oranja.

opiturana - obojana
utra - utjerao
brte - brate
evala - bravo, sjajno - uzvik pohvale a služi i kao pozdrav
košćela, koštela, kostela - vrsta stabla, još se naziva i: pelegrinka, koprivić, ladonja, fafarinka, fafalinka, fafarikula. Može narasti do 20 m u visinu i doživjeti 300 godina. Za nju mnogi vjeruju da ima "najčistiji lad" (najzdraviji), plodovi su jestivi, ne baš slasni, a u nekim selima stavljaju ih u rakiju.
njia - njih
dvor - dvorište
posrid - po sredini, u sredini
raščepušanu - počupane kose, pokvarene frizure
oma - odmah
omanama - odmah, u isti čas, u isti tren, najbrže moguće, hitno
belaj - problem, nevolja, napast
ispečija - ponosno postavio, "pravi se važan"
oklen - odakle
bubotak - udarac šakom
izbeči - pokaže lice prijetećim, naruga
otra, otira - ode, otiđe/obrisa
jidit - ljutiti
metija - stavio
kačit - sukobljavat, zavaditi, zamjeriti