CMILJKA GALINA
Bila je Cmiljka kako mu i Ćako reka i još više. Najlišpa cura u kraju malo je za reć. I sestra jon Hrvatka bila je lipa. Ali ni do kolina Cmiljki. Još s nikim nije na derneku prošetala. Još nikome vode ni donila. Osim njemu. Vidija ju je svake godine triput. Kad su se palili svitnjaci užežin Svetog Ivana, sutradan na derneku za Ivandana i na derneku za Svetog Stipana. I uvik bi pogledon, očiman onim crnim, Ona u tle. Stidna i pokorna. Obraza rumeni. Jaki crni obrva koje su prikrivale rice. Crna, blišteća, duga kosa svezana u pletence spuštene niz leđa sa brunđolama priko malih ušesa. Su takom kosom nije njojzi tribala orketa. Veculet je Cmiljka nosla samo blagdanom pa jon je danas uokviriva lice. Crven s bilim bulicama.
Izumislija jon on ojkalicu, još ono kad ju je trevija prvi put, ono kad je ima sedam, i piva je već petnajst godina samo samom sebi i bukvi i grabu, samom sebi i lisci i zecu, samom sebi i poskocima Svilajskim. Ove godine, odlučija je, zaojkaće prid svima. Je će zinit Ćako. A Ona će se, najrumenija ikad, najlišpa ikad, keljit pogleda uperenog u tlej.
Izumislija jon on ojkalicu, još ono kad ju je trevija prvi put, ono kad je ima sedam, i piva je već petnajst godina samo samom sebi i bukvi i grabu, samom sebi i lisci i zecu, samom sebi i poskocima Svilajskim. Ove godine, odlučija je, zaojkaće prid svima. Je će zinit Ćako. A Ona će se, najrumenija ikad, najlišpa ikad, keljit pogleda uperenog u tlej.
Oj u mom srcu reste jedna biljka
cvit najlišpi: Galina je Cmiljka!
Na dernecin nima lipše male
to je Cmiljka iz Kazaginca Gale!
A tribalo im do Nje. Do Kazaginca. Župa Rašeljke. Ercegovina.
Ivan Jukić zvani Turina i sin mu Ante, Rašeto šta ga zovu, iz Vitrova bi se zaputili na Potravlje. Poslin Hrvace, priko Obrovca Sinjskog i Gale na Otok. Pridanili bi, pa unda na Rudu, Rože, Voštane, Kamensko i ušli bi u župu Rašeljke, selo Kazaginac kojem je Sveti Franjo zaštitnik i čije ime rašeljačka crkva nosi.
Oba su imali svaki svoj samar. Ćako je jašija mazguna Sivca a Rašeto mulu Bilu. Da si je truda Rašeto. Opremija je Bilu ka da je kobla. Metija jon nov novcijat ular i klepke, a priuzu je dobro opra pa je parila nova. Komaćama je usvitla alke a krampine dobro očistija.
Kojim god su putem išli mirija je cvit šta će Jon ga ubrat da se poveseli jerbo rekla mu je da najvoli cviće. Ali malo koji mu je bija dovoljno lip. "Naću i lišpi." mislija je. "Dat joj ga prid svima. Neka znaju čija je!!!".
Do Svetog Ivana će doć. Di je dvaesitreći! Nigdi im priša. A i volili su njizi dva što duže bit skupa da se napripovidaju i naojkaju. Veselili su se svakomen derneku di su mogli pokazat šta znaju i kolko vride. A vridili su. Za četr druga.
Potezali klip tako da su se i misec posli ljudi žalili kako i ramena i šake bolu. Skakali u dalj smista skoro ka i drugi izatrka. Kamena sa ramena bacivali su najdalje još od iljadupesetosme kad je Rašeto napunija dvaes godina a Turina ima četeresipet. Lani Sin bija bolji od Ćaće. Turina najsritniji na svitu. I od Ante svoga sritniji. Al zato je Ćako najbolje prste lomija, pa jopet bija prvi.
Od derneka Rašeto je, mere bit, više volija kad se užežin Svetog Ivana užga svitnjak. Uvik je bija prvi za mašit se stožine, šta veće, najveće, da napravu najveći svitnjak. A i za priskočit je volija najveći krijes.
"Rečem jon: "Donesder mala vode!" pa kad mi vode donese, prošetat ću su Cmiljkom, da nas svi vidu. Nemerem dočekat! Kaće više Kazaginac brte!" promisli, sad već nestrpljiv, Rašeto.
Kojim god su putem išli mirija je cvit šta će Jon ga ubrat da se poveseli jerbo rekla mu je da najvoli cviće. Ali malo koji mu je bija dovoljno lip. "Naću i lišpi." mislija je. "Dat joj ga prid svima. Neka znaju čija je!!!".
 |
| Rašeljka u cvatu |
Potezali klip tako da su se i misec posli ljudi žalili kako i ramena i šake bolu. Skakali u dalj smista skoro ka i drugi izatrka. Kamena sa ramena bacivali su najdalje još od iljadupesetosme kad je Rašeto napunija dvaes godina a Turina ima četeresipet. Lani Sin bija bolji od Ćaće. Turina najsritniji na svitu. I od Ante svoga sritniji. Al zato je Ćako najbolje prste lomija, pa jopet bija prvi.
Od derneka Rašeto je, mere bit, više volija kad se užežin Svetog Ivana užga svitnjak. Uvik je bija prvi za mašit se stožine, šta veće, najveće, da napravu najveći svitnjak. A i za priskočit je volija najveći krijes.
"Rečem jon: "Donesder mala vode!" pa kad mi vode donese, prošetat ću su Cmiljkom, da nas svi vidu. Nemerem dočekat! Kaće više Kazaginac brte!" promisli, sad već nestrpljiv, Rašeto.
 |
Kazaginac
|
__________________________________________________________
RJEČNIK
derneku - sajmu, vašaru, saboru
svitnjaci - vatre ivanjske - ivanjski krijesovi - stari narodni običaj, koji se zadržao i danas, je paljenje vatri na humcima, brdima ili seoskim raskrižjima noć uoči blagdana Svetog Ivana. Paljenje svitnjaka otpočinje u sumrak a uz pjesmu i igru i staro i mlado ostaje uz svitnjake do kasno u noć. Svitnjaci se grade tako što se oko stožine (drveni stup za nadivanje sjena) nabaca suhog granja nastojeći da baš tvoj svitnjak bude najveći. Narodno je vjerovanje da te vatre služe odgonjenju svih zlih sila, "vištica, demona i svih nazloba". Vjerovalo se da tko ujutro prije svih progaza po pepelu svitnjaka neće imati uboja, čireva niti bilo kakvog oboljenja stopala, koja, u to doba kada se hodalo obično boso, nisu bila rijetka. Svi pokraj svitnjaka izmole Anđeo Gospodnji i tri očenaša za svoje i za zdravlje svojih najbližih, ostaju po svojoj volji oko krijesa pjevajući, dok mlađi preskaču već pomalo jenjalu vatru junačeći se tko će preskočiti veći plamen.
užežin - uoči, dan prije
rice - vrsta frizure kod djevojaka (pravile su se tako da se kosa ovlaži zašećerenom vodom i postupno zavija masama - spravi sličnoj škarama, ili krpicama kojima se preko noći vezivala kosa)
brunđole - rice iznad uha
orketa - ukrasna kopča za kosu
veculet (vaculet, faculet) - vrsta marame, rubca
bulicama - ukrasnim kuglicama
potla - poslije
svitnjaci - vatre ivanjske - ivanjski krijesovi - stari narodni običaj, koji se zadržao i danas, je paljenje vatri na humcima, brdima ili seoskim raskrižjima noć uoči blagdana Svetog Ivana. Paljenje svitnjaka otpočinje u sumrak a uz pjesmu i igru i staro i mlado ostaje uz svitnjake do kasno u noć. Svitnjaci se grade tako što se oko stožine (drveni stup za nadivanje sjena) nabaca suhog granja nastojeći da baš tvoj svitnjak bude najveći. Narodno je vjerovanje da te vatre služe odgonjenju svih zlih sila, "vištica, demona i svih nazloba". Vjerovalo se da tko ujutro prije svih progaza po pepelu svitnjaka neće imati uboja, čireva niti bilo kakvog oboljenja stopala, koja, u to doba kada se hodalo obično boso, nisu bila rijetka. Svi pokraj svitnjaka izmole Anđeo Gospodnji i tri očenaša za svoje i za zdravlje svojih najbližih, ostaju po svojoj volji oko krijesa pjevajući, dok mlađi preskaču već pomalo jenjalu vatru junačeći se tko će preskočiti veći plamen.
užežin - uoči, dan prije
rice - vrsta frizure kod djevojaka (pravile su se tako da se kosa ovlaži zašećerenom vodom i postupno zavija masama - spravi sličnoj škarama, ili krpicama kojima se preko noći vezivala kosa)
brunđole - rice iznad uha
orketa - ukrasna kopča za kosu
veculet (vaculet, faculet) - vrsta marame, rubca
bulicama - ukrasnim kuglicama
potla - poslije
pridanili - predahnuli, odmorili
ojkalica, rera, ganga - ojkanje (vojkanje,treskanje, orzenje, rozganje) je najstarija vrsta pjevanja u Hrvatskoj. Karakterističan je poseban način pjevanja slogova hoj, voj, oj, duljim tremoliranjem ili također duljim ili kraćim melismima. Javlja se kao pripjev u deseteračkim i osmeračkim pjesmama a izvodi se pojedinačno u takozvanim samačkim i putničkim pjesmama ili češće dvoglasno. Ojkalica se u Sinju tradicionalno zove rera, a u Imotskom i okolici te u zapadnoj Hercegovini ganga (gangalica).
izumislija - izmislio
jon - joj
trevija - trefio, sreo, susreo
keljit - smijati, pokazivati zube
tlej - tlo, pod
rašeljka - drvenasta biljka koja se nerijetko javi kao grm, a zna narasti i do deset metara u visinu. Plodovi, crne koštunice gorkoga okusa, obično dozrijevaju u srpnju i kolovozu. Drvo joj je podatno za obradu (lule od rašeljke npr.), a u vrtlarstvu služi kao podloga za navrtanje (cijepljenje) trešnje i višnje. Cvjeta početkom travnja.
reste - raste
samar - tovarno sedlo za magarca, mulu, mazgu pa i konja
klepke - naočnjaci - duplo sašivena koža postavljena debljim platnom pričvršćena na ular sa strana očiju životinje. Mogu se sklapati i otvarati kao mala vratašca. Služe da životinja ne može gledati sa strane već samo u pravcu kretanja. Uglavnom služe da se životinja manje plaši te da joj svjetlo sa strane ne tuče u oči.
komaće - ham - unutrašnjost komaće (hama) ima oblik životinjskog vrata te joj se postavlja preko glave na vrat. U obliku koštice šljive je i može se širiti (širi se kada se stavlja) i sužavati (suzi se kad se postavi). Unutarnji dio komaće obložen je platnom da ne žulja životinju. Komaće su izrađivali posebne zanatlije koje su se zvali komaćari a što je nekad bio veoma unosan posao jer svaki konj je trebao komaće, a često i mazga i mula.
krampine - potkove
užga - upali, zapali vatra
mašit se - uhvatiti, uzeti, primiti rukama
stožine - stožera - što je moguće ravniji, okomito postavljen drveni stup, zašiljen na vrhu (ne mora biti) na kojeg se nadijevalo sjeno
kaće - kad će
brte - brate
jon - joj
trevija - trefio, sreo, susreo
keljit - smijati, pokazivati zube
tlej - tlo, pod
rašeljka - drvenasta biljka koja se nerijetko javi kao grm, a zna narasti i do deset metara u visinu. Plodovi, crne koštunice gorkoga okusa, obično dozrijevaju u srpnju i kolovozu. Drvo joj je podatno za obradu (lule od rašeljke npr.), a u vrtlarstvu služi kao podloga za navrtanje (cijepljenje) trešnje i višnje. Cvjeta početkom travnja.
reste - raste
samar - tovarno sedlo za magarca, mulu, mazgu pa i konja
mazgun - mužjak mazge, mješanac mužjaka konja i ženke magarice
mula - mješanac mužjaka magarca i ženke kobile
metija - metnuo, stavio
ular - oglav, povodac - kožni remen koji se stavlja životinji preko glavemetija - metnuo, stavio
klepke - naočnjaci - duplo sašivena koža postavljena debljim platnom pričvršćena na ular sa strana očiju životinje. Mogu se sklapati i otvarati kao mala vratašca. Služe da životinja ne može gledati sa strane već samo u pravcu kretanja. Uglavnom služe da se životinja manje plaši te da joj svjetlo sa strane ne tuče u oči.
komaće - ham - unutrašnjost komaće (hama) ima oblik životinjskog vrata te joj se postavlja preko glave na vrat. U obliku koštice šljive je i može se širiti (širi se kada se stavlja) i sužavati (suzi se kad se postavi). Unutarnji dio komaće obložen je platnom da ne žulja životinju. Komaće su izrađivali posebne zanatlije koje su se zvali komaćari a što je nekad bio veoma unosan posao jer svaki konj je trebao komaće, a često i mazga i mula.
krampine - potkove
užga - upali, zapali vatra
mašit se - uhvatiti, uzeti, primiti rukama
stožine - stožera - što je moguće ravniji, okomito postavljen drveni stup, zašiljen na vrhu (ne mora biti) na kojeg se nadijevalo sjeno
kaće - kad će
brte - brate
