JEŽEVA KUĆCA JEBATEJEŽ

Kolko god Ivan nije volija govorit tolko je volija čitat. Bolje da su ga zvali Biblijoteka nego Mučalo. Pročita je ... pročita je ... ma pun kuver knjiga, biblijobus knjiga.

Već u prvom razredu mu Mater jednom iz Grada donila slikovnicu "Ježeva kućica". Pročita je Ivan triput i naučija naizust. "Po šumi širom, bez staze, puta, Ježurka Ježić povazdan luta. Lovom se bavi, često ga vide, s trista kopalja na juriš ide. I vuk i medo, pa čak i ovca, poznaju Ježa, slavnog lovca. Jastreb ga štuje, vuk mu se klanja, zmija ga šarka po svu noć sanja. Pred njim, dan hoda, širi se strava, njegovim tragom putuje slava ...." A tek kraj!!! "Po šumi danas, bez staze, puta, Ježurka Ježić lovi i luta. Vještak i majstor u poslu svom, radi i čuva rođeni dom.". Najvolija je oto na kraju. Dom! Ćaća, Mater, tovar, tri koze, devet kokoša, odrna, ledna, Jukićagaj su tri lokve to je bija Dom. Volija je Ivan radit a dopalo ga i čuvat rođeni Dom. Uzeja bi slikovnicu u ruke i trkom u Jukićagaj po cile dane tražit Ježurka. Zvali ga za na ploče, za na balun, za na kukala, za na varibake, za na"crne marce jen-dva-tri", za na franje, za na grančara. "Nemam vrimena. Tražin Ježa.". "JebaTejež!" reka mu jedan dan Brale ljut šta se Ivan ne igra šnjiman i sad in vali jedan za na male branke. I sutradan. I day after tomorow, i od tada, Brale, evo već priko po stolića, nemere bar jednom na uru bez ote mu poštapalice iako je bilo i nelagode. Rećemo ono kad je svršija naSud ka svidok pa će drugu sudcu "Druže sudče, jebatejež, ja jesam proša tuda, ali ka i uvik: o svom poslu. Nit šta čujem, nit šta vidim, jebatejež, ako nije guzato i sisato". Je proša lišo, bez punta, uz ukor samo, ali ima je šta za pripovidat. I podštapalicu štapmunezatriba.

Vitrovo

Pa unda ona enciklopedija "Svijet oko nas". Oba dila. Tu se imalo šta za čitat misecima. I kakoš ondak govorit. Nemoš i da oš. Valja sve to pročitat, popamtit. 

Ima bit da je ima dvanajst godina, biće bija peti razred, kad je zamolija Mater da mu sutra, kad se popne iz Grada, donese šta čitat o njiman, o Jukićima, jerbo, tija je znat više o Ćaći, Materi, a biće da će nać i zapise o sebi. Čim mu Mater sutra došla i mašila se rukom u zobnicu Ivan je dotrča. "Jel o Jukićima Majo?" "Je diko. Je o Jukićima jabuko moja. Našla sam je mrvu teže al sam našla. I uzela sam ti oni Herba ljuti bumbon šta voliš." Smakla je kanavacu kojom je obukla knjigu i dala mu je. Diš bolje! Knjiga o Jukićiman, bumboni i u ambar na kukuruz di je spremija logu.

Čita je cilo popodne. Je čuja kako ga dica zovu. Kvarta se dera, a moga je, ima je gućak, pa je jedva čuja Bralu "Ma pušti ga, jebatejež. Biće opet čita."

Čita je da jih ima u Biteliću, Ercegovcim, Otoku, Tijarici. Da jih ima u Čavoglavama, Poličniku, Slivnici, Starigradu, Razvođu, Dolića Dragi, Prološcu, Runoviću. Ima ji i u Runovićima, Slivnu, Živogošću, Zavojanima, Crivcu, Muću, Ramljanima, Bračevićima. "Neka nas! Neka!" mislija je Ivan. Bilo mu drago. Sve je to isto sime. Posli, kad je ono često bila ona reklama "**bote kolko nas ima", ono, prvenstvo svita u balunu nemereš brez piva, uvik bi se sitija svoga prvog čitanja knjige o Jukićima i toga kako mu je tribalo skoro pa misec da je da Materi kako bi je vratila biblijoteci.

Zapamtija je skoro sve. Ne naizust, ali ... Jukića samo u Otoku kod Sinja ima priko nekoliko ... četeresitri obitelji najmanje. Samo prezime je nastalo od imena Juraj, bila je tu još nika čudna rič šta je nije zapametija, nije on tutle, hori... hora... ma nema veze. Ondak, u venecijanskom zemljišniku iz iljadusedamstojedanajste Jukiće je ubilužilo u tri mista mućkog područja: Bračeviću, Zminovu i Pribudama. Ondak, " ... u Alberghettijevu zemljišniku iz iljadusedamstotinadvaesipete do dvaestdevete Jukići-starosjeditelji nazočni su u dvi banderije: banderija harambaše Martina Buljana (Postinje, Muć, Zelovo, Satrić, dio Bitelića i Vrdovo) u kojoj je zabilježena obitelj tri brata Jukića: Križana, Ante i Andrije. Druga banderija, ona Grgura Cvitkovića imala je obitelj Stipana Jukovića a Juković je možebit bija duži oblik prezimena Jukić.

Uzdanija bi Ivan, dite. Pun ponosa na Jukiće svoje jedva je čeka nać zapise o Ćaći, Materi, o Njiman. Nije čuja više ni Bralu, ni Kvartu, ni Kacijolu, a kamoli Jablana ol Zeku i Macu.

Čita je i pamtija dalje: u Stanju duša župe Bitelić s kraja osamnajstog stoljeća upisane su u Biteliću dvaestidvi obitelji  Jukića, a u Stanju duša župe Bitelić iz druge polovice devetnajstog upisane su šezdesetidvi obitelji Jukić. 

Imocki su Jukići hercegovačkog porjekla. Fra Pave Dragićević iljadusedamstotinačetresprvenadrugu čini popis pučanstva pa je upisa i dvadesetijednog člana obitelji Petra Jukića u Gorici pokraj Gruda, devet članova obitelji Nikole Jukića u Mostarskom Gracu. Dio Jukića stiga je u Imocku krajinu iljadušestodevedesetičetvrte. Pri podjeli zemlje, prema zemljišniku iz iljadusedamstotinadvaesipete venecijanske su vlasti deseteročlanoj obitelji Mije Jukića dodijelile kuću i zemlju u Poljicima-Bušanju. Dvadesetsedmeročlanoj obitelji Stipana Jukića pripalo je misto za gradnju kuće ispod Prološca a zemlju su mu dale u predilu Lug. Šimun Jukić je dobijo zemlju u Ključanici, Čanjavicama i Lugu - sve prološki duti. Iz Prološca su se Jukići raselili po Lokvičićima, Ričicama, a oti u Ričicama, Bogznazašto su uzeli novo prezime Kolovrat.

obid za sinijom

Hercegovačkog su podrijetla i imocki Jukići iz Runovića i Slivna. U Runovićima iljadusedamstodvaestipete venecijanske su vlasti dodijelile sedmeročlanoj obitelji Luke Jukića trinajst kanapa zemlje a deseteročlanoj obitelji Nikole Jukića deset kanapa. Iljadudevestodesete u Runovićima žive triestičetr obitelji s prezimenom Jukić. U Slivnu (Kostričić) još davne sedamstodvaestipete zabilježena su tri člana obitellji Jukić. Iljadudevestodevedesete u Slivnu je živilo osam obitelji Jukić s dvaestisedam članova.

Guca i gušta je Ivan. Saće i o Ćaći. I o Materi i meni mislija je.

__________________________________________________________

RJEČNIK

odrna, odrina - sjenica, pergola - drvena ili metalna konstrukcija po kojoj rastu biljke (najčešće grožđe) a da bi tvorila hladovinu

lokva - prirodna rupa u tlu koja bi, napunjena kišom, postajala pojilište za životinje. U većim lokvama bi se djeca ljeti i kupala.
na ploče - dječja igra u kojoj bi se nadmetali tko će bliže dogovorenoj meti baciti ravni kamen (ploču)
varibake - dječja igra, seoska verzija "školice" ("škole") - u Splitu su se igrali na sedam polja -  u kojoj si s kamenom trebao redoslijedom bacati kamen u nacrtane kvadrate (polja) te skačući na jednoj nozi skočiti na svako polje. Zadnja dva polja, nacrtana jedno do drugog služila su za okret, promjenu smjera i povratak nazad

balun - lopta, naziv za nogomet

na kukalo - dječja igra skrivača

crna marca jen-dva-tri - dječja igra u kojoj jedan igrač leđima okrenut ostalima izgovara "crna marica jedan dva tri" a ostali igrači trebaju ("zauzeti") pretrčati što više prostora dok se on ne okrene, jer ako se okrene kad izgovori navedeno i uoči koga da se miče, taj ispada iz igre

franje - frenje, venje, špekule, klikeri, pikule, šćinke - tvrdostaklene (rjeđe od drugih materijala) raznobojne kuglice kojima se igra više vrst dječijih igara ("na tratove", trokut, valjanje, bombiz, ko bliže zidu) 

grančari, graničari - dječja igra u kojoj se izbjegava lopta kojom te gađaju igrači protivničkog tima

šnjiman - s njima

vali - fali, nedostaje

lišo - bez vrijednosti, bez teškoća, bez boda (punta), glatko, ravno

kanavaca - kuhinjska krpa

ambar - hambar, spremište za žito, žitnica

logu - leglo, ležaj, mjesto za odmoriti se

zapametija - zapamtio, naučio napamet

tutle - nespretnjaković, smetenjak, smotanko

ubilužilo -  ubilježilo, zabilježilo

zobnica, zobenica, zobunica -  šareno tkana torbica, dio seljačke nošnje

gućak - jak glas, grlo

banderija - pod mletačkom upravom u Dalmaciji ustrojene vojne organizacije radi zaštite granice prema Osmanlijskom carstvu. Iako je banderija bila prije svega vojna organizacija ipak je možemo smatrati i širom društvenom zajednicom. Na čelu joj je bio harambaša. Članovi banderije nastupali su zajednički pod svojim barjakom kod dočeka svjetovnih i crkvenih predstavnika, pri crkvenim proslavama, osobito u procesijama. U banderiji su se zajednički rješavala manja upravna pitanja, zajednički javni poslovi, suprostavljanje hajdučiji, u borbi protiv bolesti do suprostavljanja nepravdama
kanap - mjera za površinu zemlje (padovanski kanap - Campo Padovano - iznosio je 3.847, 2 m2
dut - zemljište u državnom vlasništvo ali jasne (seoske pripadnosti)
guca - gutao
gušt - užitak, zadovoljstvo, okus, ukus