I nije dugo. Dvi noći i jedan dan čeka je Bog dragi zna zašto virujući Mati. Partizanu da mu je ko reka da će virovat ... Mater, pokoj jon duši, kako ga god naučla o bilju, šta ljekoviton, šta otrovnon, tako ga naučla i o ljudiman. Kako i razlikovat. Dobre i zle. Pripoznavat i. Brez obzira na mrak u kojem su se sreli Bikla je pripozna Bulina ka čovka. Dobra čovka. Je falija u životu dva tri puta, al sada ... vićemo. Iako je daleko do zime, početak je rujna, hladno mu, vatru nesmi naložit, pa je odlučija uraditi koliko može sklekova da se bar malo ugrije. Taman da će jedanajsti ču šapat "Ja sam. Bulin. Mate. Marko di si, čujem te al te nevidim.". Bikla prikinu radit sklekove i krenu u pravcu šapata. "Evo me Mate!". Umalo se nisu zagrlili kad su jedan drugog vidli. Ustaša i partizan. Božesačuvaj!
"Evo smo imali sriće. U zasjedi smo neke dobroopskrbljene Taljane pokokali. Ponija san i za te. Slaga sam im da sam naša jednog seljaka koji oće u partizane a da nije tri dana ništa izija. Pa mi dali duplo. Evo ti tvoj dil." Počeja Mate vadit iz ruksaka nike komzerve puste. Poradova se Bikla al kad je izvadija pogaču i pripolovija je, po njemu po sebi, Bulin naresta u njegovin očiman, ki jablan posta. Ipak se susprega od pusta zafaljivanja i iskazivanja radosti jerbo pomisli u sebi "Šta glad učini od čovka.". "Fala ti Mate moj. Fala ki i bratu rođenome.". "Ne zafaljuj meni nego taljanima. Andiamo, mangare! Ajmo jist!". Sljedećih desetak minuta šumom se moglo čuti samo njiovo mljackanje uz pokoji šušanj ježa, mere bit i lisice. Vitra je malo puvalo, lišće je otpadalo, ali su in obojici uši bile naučite čut sto zvukova i razaznat šta koji znači, pa su mirno nastavili jist dok se nisu najili. Prvi progovori Bulin: "Ovako ćemo: ja ću te pitat i poštivat tvoju volju. Ako ćeš mi reć reci ako nećeš nemoj. Ja bi volija da mi rečeš jer šta god mi ti kažeš pomoće da manje ljudi, bar s naše strane, izgine. Idemo redom: mi znamo da je u Prijedoru stacionirana Sedma lovačka. Osobno sam in otkrija četiri protutenkovska topa i dva teška mitraljeza. Ima ih oko trista? Jeli to točno?". Bikla se naša na sto muka. Kakoš reć, a kako ne reć. Napad, ofenziva svakako slidi. I ono kad je Bulin reka manje će ljudi izginit misleći na partizane - istina je. Šta će on spašavat partizane? Da taru moje? Odlučija je: "Ne znan! Ja san ti više od misec dana od kad je Muć izgorija na putu vamo i pojma neman šta se zbiva. Skriva sam se od sviju tako da san i tija šta znat nisan ima koga pitat ni od koga čut.". "To ti virujem. Mi u Splitu rečemo "Koliko si god ribe ulovija, uvik pola sakri". Ja ću ti virovat, al otkrijem li da si me laga ... ubiću te. Naću te di god bija i ubit te, viruj Mati Matiću šta ga zovu Bulin!". "Virujen ti. Ubij me omanama ako oš ako misliš da ti lažen. Ne volin ja mrtve. S bilo čije strane. Osin SS Prinz Eugen divizije. Njizi bi sve svojon rukon pokla!". "To pokla nije mi drago čut jer tvoji su poklali prikoviše šta Srba, šta četnika, šta partizana, klali ste i bidne cigane. Čim mi ko reče kama ja odma pomislim na ustaše.". Zaoštrilo se. Ćutilo se u zraku. Ka dva vuka. Nakostrešeni dlaka. Zube pokazuju. Mirkaju se iako je mrak ka da su providili, ka da vide i u mraku. Bikla prikinu šutnju: "Nikad nikog nisam nožen taka osin kokoši, kunca i gudina. Među nama je bija jedan šta su mu četnici cilu familju poklali i on in je vraća. Kla je sve redon. Il ga ubit il ga pušćat. Pušćali smo ga. Božemeprosti!". "Ja jesam partizan al u Boga virujen. Nisam komunista. Rat je ... i naši su klali. Znan jednoga šta je kla samo radi gušta, ne radi osvete. Bolje prikinimo o tome."
Nastala je tišina. Mučali su oba bar pet minuti a unda je nastavija Bulin: "Ja plus ostali sedan izviđača smo sračunali otprilike ovako: satnije vam imaju u prosjeko oko stoitrideset vojnika, Jedanajsti topnički sklop s četiri haubice i dva protuavionska topa ima oko stodvadeset ... Božemiprosti, umalo sam reka ljudi ... oko stodvadeset vojnika, Atilijina ustaška milicija ima oko stopedeset, Redžina isto. Jesam li koga zaboravija?". Bikla, ipak: "Jesi. Peta ustaška satnija treće krajiške bojne bi tribala bit ovdi sa najmanje stopedeset ustaša. Imaš i oklopni vlak s posadon od najmanje dvadeset ustaša. Triba bi bit i Gestapo sa feldžandarmerijom oko stoidvaes njizi. Četnike ni ne pominješ ... braća po oružju - četnici i švabe".
"Je, zaboravija sam. Timarski četnički odred je svami. Nji je oko četiristotine sa dva minobacača i dva teška mitraljeza. Jebate, tribali smo ovo pisat pa zbrojit. Čekaj: pet satnija puta stoitrideset to je šestopedeset. Pamti Bikla. Pamti i zbrajaj. Topnički stodvadeset, Atilijini stopedeset plus Redžini stopedesetl, to je, zaokružićemo na četristotinepedeset. Plus stopedeset Peta, plus stodvadeset Gestapovaca, to je sedamsto. Pamtiš li i zbrajaš Bikla?" "Jesam Mate. Dosad smo nabrojali oko iljaduosamsto. Dodaj još četnike to ti je dviiljadedvista." "Ajmo reć neka i je dviipoiljade. Malo ji je. Potaracat ćemo i. Ne bija ja Mateo Matić zvani Bulin ako nećemo.". "Mateo si reka?" "Je. To mi je krsno ime. Izletilo mi. Muči. Da nisi nikom reka jer bi me zajebavali. Mate sam i gotovo. Najbolje Bulin. Tako i svi znaju za me. Legenda Bulin!". Napadamo šestoga, to je za dva dana. Ti kako oćeš. Ako ćeš sa menom ajde, ako nećeš, dobru ti sriću želim.". "Neću. Fala ti na svemu. Na tome što me nisi ubija kad si čuja da san ustaša, na tome šta si polovija zalogaj i što si čovk od riči. Ja ću sam o svom poslu. Kako san ti i reka. Neću umrit dok bar jednog Švabu ne ubijen. A mislin još dugo živit.". "Onda neka ti je sa srićom lipi moj. Nekako sam zna daš to reć pa sam ti ponija i ovo. Nek ti se nađe u potribi, zlu ne tribalo. To ti je ako nije najbolji onda među prva dva. WW dva, a evo ti i pet ručni i evo ti ruksak streljiva i spize. Sritno ti Marko iz Muća! Bog te čuva i sačuva!". Bikla nije izdura. Zagrlija ga je, pa iako se prvo ukočija, Bulin je prihvatija zagrljaj i zagrlija i on njega. Grlu se ustaša i partizan. Samo šta se ne ljubu. Božemesačuvaj! Bikla pogleda u nebo, potraži zvizdu Dancu, ona će ga vodit. "Njemci i četnici. Evo me. Takiitaki san ja. Uželija san vas se."
___________________________________________________________
"Evo smo imali sriće. U zasjedi smo neke dobroopskrbljene Taljane pokokali. Ponija san i za te. Slaga sam im da sam naša jednog seljaka koji oće u partizane a da nije tri dana ništa izija. Pa mi dali duplo. Evo ti tvoj dil." Počeja Mate vadit iz ruksaka nike komzerve puste. Poradova se Bikla al kad je izvadija pogaču i pripolovija je, po njemu po sebi, Bulin naresta u njegovin očiman, ki jablan posta. Ipak se susprega od pusta zafaljivanja i iskazivanja radosti jerbo pomisli u sebi "Šta glad učini od čovka.". "Fala ti Mate moj. Fala ki i bratu rođenome.". "Ne zafaljuj meni nego taljanima. Andiamo, mangare! Ajmo jist!". Sljedećih desetak minuta šumom se moglo čuti samo njiovo mljackanje uz pokoji šušanj ježa, mere bit i lisice. Vitra je malo puvalo, lišće je otpadalo, ali su in obojici uši bile naučite čut sto zvukova i razaznat šta koji znači, pa su mirno nastavili jist dok se nisu najili. Prvi progovori Bulin: "Ovako ćemo: ja ću te pitat i poštivat tvoju volju. Ako ćeš mi reć reci ako nećeš nemoj. Ja bi volija da mi rečeš jer šta god mi ti kažeš pomoće da manje ljudi, bar s naše strane, izgine. Idemo redom: mi znamo da je u Prijedoru stacionirana Sedma lovačka. Osobno sam in otkrija četiri protutenkovska topa i dva teška mitraljeza. Ima ih oko trista? Jeli to točno?". Bikla se naša na sto muka. Kakoš reć, a kako ne reć. Napad, ofenziva svakako slidi. I ono kad je Bulin reka manje će ljudi izginit misleći na partizane - istina je. Šta će on spašavat partizane? Da taru moje? Odlučija je: "Ne znan! Ja san ti više od misec dana od kad je Muć izgorija na putu vamo i pojma neman šta se zbiva. Skriva sam se od sviju tako da san i tija šta znat nisan ima koga pitat ni od koga čut.". "To ti virujem. Mi u Splitu rečemo "Koliko si god ribe ulovija, uvik pola sakri". Ja ću ti virovat, al otkrijem li da si me laga ... ubiću te. Naću te di god bija i ubit te, viruj Mati Matiću šta ga zovu Bulin!". "Virujen ti. Ubij me omanama ako oš ako misliš da ti lažen. Ne volin ja mrtve. S bilo čije strane. Osin SS Prinz Eugen divizije. Njizi bi sve svojon rukon pokla!". "To pokla nije mi drago čut jer tvoji su poklali prikoviše šta Srba, šta četnika, šta partizana, klali ste i bidne cigane. Čim mi ko reče kama ja odma pomislim na ustaše.". Zaoštrilo se. Ćutilo se u zraku. Ka dva vuka. Nakostrešeni dlaka. Zube pokazuju. Mirkaju se iako je mrak ka da su providili, ka da vide i u mraku. Bikla prikinu šutnju: "Nikad nikog nisam nožen taka osin kokoši, kunca i gudina. Među nama je bija jedan šta su mu četnici cilu familju poklali i on in je vraća. Kla je sve redon. Il ga ubit il ga pušćat. Pušćali smo ga. Božemeprosti!". "Ja jesam partizan al u Boga virujen. Nisam komunista. Rat je ... i naši su klali. Znan jednoga šta je kla samo radi gušta, ne radi osvete. Bolje prikinimo o tome."
![]() |
| četnički vojvoda Uroš Drenović nazdravlja s ustašama i domobranima |
![]() |
| ... braća po oružju - četnici i švabe ... |
![]() |
| snajper WW2-004 |
![]() |
| ... a evo ti i pet ručni ... |
RJEČNIK
jon - joj
i, ij - ih
brez - bez
falija - pogrješio, promašio
vićemo - vidjeti ćemo
bikla - mješavina vina i kozjeg mlijeka - u ovom kontekstu nadimak
bulin - najmanja balota (buća) u igri na balote (buće) kojoj svi nastoje svoju balotu (buću) baciti što bliže a to je cilj igre - u ovom kontekstu nadimak
izija - pojeo
dil - dio
jerbo - jer
ki - kao
jist - jesti
mere, more, meže - može
kakoš - kako ćeš
slidi - slijedi
tija - htjeo
omanama - odmah, u isti čas, u isti tren, najbrže
moguće, hitno
rečemo - kažemo
bidne - bijedne
ćutilo - osjetilo
kunac - domaći, uzgojeni zec
gudin - prasac
pušćat - pustiti
gušt - užitak
mučali - šutali
potaracat - poravnati, uništiti
spize - hrane
izdura - izdrža



