"Evomen! Cila san se sperla. Sad iđen!" pomisli u sebi oponašajući ono kako bi i šta bi Stipe rekao. "A smiješan li je! Njen mali vlaj ... dobro, to njen, ne ovisi samo o njoj, ali biti će njen. Garant!". S mrvom uzbuđenja, kao tremom pred nastup, sjela je u svog Fiata Sport Spidera Bertonea, "adakuće", nego "crljenog", šta "jon ćaća, adakoće" (oponašala je i dalje Stipin govor u sebi), kupio kao poklon za  uspješan završetak fakulteta. To, tada jedino takvo u Splitu, vozilo odražavalo je i Njen karakter, Nju samu. Prelijepo, privlači na se poglede ka magnet željezo, sitno a robusno, odličnog starta, brzo, izdržljivo, a šta sve zna i može na dva pa kad triba i na četiri kotača ("... ajdemo ga proći da ga vidimo kakav je ispred ..." - je volila pretjecat, pa vidjeti im otvorena usta kad vide takav auto i još da takav auto ženska vozi), ušminkano, kao i sama (volio je njen tata toliko da joj je naručija felge jedinstvene u svijetu, izgledale su ka nepoznat neki, egzotičan i jedinstven cvijet), uvijek blistavo, uredno, namirisano. Nije da se u Bertoneu nije pušilo, al cigara, niti cigareta, Božesačuvaj lula, u njega nije ušla. Kožna sjedala svjedoci su akrobacija raznoraznih. Ipak je Bertone dvosjed. Malo je pocrvenila kad se toga sjetila. Naučiće Ona Stipu. Još kad, napokon, promjeni registraciju, kad ga registrira ST tablicama, učiće ga svaki dan, cijeli dan ako treba. "Turska kula - carstvo čula!", a ima i iskustva u skretištima (škuribandama šta bi splićani rekli) kraj Cetine u Omišu, sram je bilo! S takvim pokvarenim mislima brzo je došla od Spinuta gdje je stanovala do na dno Brda gdje je bio Stari put. Asfalt je prestajao, nestajao, već u Neškovčinovoj ulici, dalje je bio, grub, makadam pa je sporo vozila jer ipak je Fijat bio niže vozilo. Al, došla je točno na vrijeme, 12.55. Taman se parkirala na ledinu ispred Bašićeve kuće i vidi Stipu kako otvara vrata i ide joj u susret. Nije znala da je zadnjih dvadeset minuta Stipe proveo isprid vrata načuljenih ušiju i pogleda svako malo kroz ono malo milimetara koliko ih je otškrinuo. Nekako je zna da će doći autom. Al da će doći ovakvim, to nije ni sanja. "Bože oprosti mi, al ja sam navika u fići, kako ću, bidan sad!". A tek unda kad je izašla. Samo je sta na mistu. Cili, baš cili, ukočit od ote lipote. 

Ninin Fiat Sport Spider Bertone kabriolet

Nina svjesna zinuti usta, razgoračeni očiju i divljenja u njima, usudila bi se reć i misli šta ih on sad pokušava pratit a nemože jer mu ih toliko trči glavom, nasmije se ("... jeli mi to najjače oružje ili ovi šlic na suknji ...?" morala se upitati) nasmiješi mu se, zalupi vratima i krene mu u susret. "Ne bi ja kabrijolet na Brda vozija. Znaš, ovdi su ti domaši ..." "Nemam ja straha dok sam uz tebe!". Kad mu je to rekla, ka da ga je grom ošinija. Muškarac posta od mladića u sekund sekunde. Muškarac. S osamnajst. Vićemo. Iako ukočit (Zašto mi to i to radiš? pita Ga je Stipe u sebi), nekako se snaša pa, ka pravi domaćin, požurija isprid nje, ka otvorit joj vrata. "Izvolte, oprosti, izvoli! Ljudi, evo je, došla je!". Uša Kacijola a za njimen Nina. Svi nji četrnajst umuklo. Izbečilo oči. Zinilo. Prvi se snaša stari Prka: "Di si nan tog anđela naša Stipane moj lipi. Lipše čeljade (primija je bubotak od Mare svoje) osin ove svoje u životu nisan vidija. Dobro nan došla lipoto slatka." Stari, ime mu i zaboravili, svi ga zvali Stari i dica i unučad i žena i prijatelji i susidi, Stari ka da je govorija u ime sviju, bolje reć ka da je zna šta svi mislu: "A lipote!". Nina, pristojna kao i uvijek: "Dobar vam dan svima. I članovima obitelji Bašić i članovima obitelji Prka. Evo ja se došla najist! Prigladnla!". Udri u smij. Svi. Pa i dica. Je pogodila reć al nije baš joj stalo i nije naglasak oni, njiov, vlaški, potrefila. Stipe joj je namistija sist između njega i Mučala, pa joj je pokaza koja je oto katriga. Dica ka dica. Omanama. "A neznaš diš sist, an? Oma kraj najlipšeg među nami, kraj Mučala!". Udri usmij. Svi. Je se Stipe mrvu ka zacrvenija u licu al i on se smija dičinjoj šali. 

... obid je super počeja ...

Obid je super počeja. Nina ka da je doma, ka da je među njiman rasla i odrasla. Ponaosob se sa svakim upoznala i ponovo sila rekavši: "Baš mi je drago da ste me smjestili do najljepšega. Do Mučala. Ivane, ne crveni, i ne boj se, neću ti ja ništa osim šta ću ti sve pojesti!". Udri usmij opet. Najstariji među njiman, Stari, nakašlja se, pa kad su se svi smirili izmoli: "Blagoslovi Gospodine nas i ove Tvoje darove koje ćemo danas blagovati po Tvojoj darežljivosti. Hvala Ti na hrani koju si nam darovao i molim te za one koji ovog dana nemaju šta blagovati. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen!". Svi se prekrstiše i izustiše Amen. Počeli su obid. Tu se nije gledalo ko je stariji, ko mlađi, nego ko je brži. Stipe je zna za to pa je svojoj posebnoj gošći na brzinu natrpa škampe na buzaru pun pjat, a poslin kad dođe brudet će jon i dva ako triba. A rekla je da voli i da može jist. Lipota slatka.

___________________________________________________________

RJEČNIK

sperila - uredila
iđen - idem
adakuće - nego kako će, nego šta će
crljenog - crvenog
adakoće - a tko drugi će
Turska kula - dio grada, brdo/šuma u predjelu Splita
škuribanda - mračno mjesto, mjesto za ljubavnike
bidan - bijedan, jadan
ošinija - udario

domaši - pripadnici Doma za maloljetne delikvente koji je bio stacioniran na Brdima, tada predgrađu Splita

vićemo - vidjeti ćemo
bubotak - lagani udarac laktom u rebra
sist - sjesti
katriga - stolica
omanama - odmah, u isti čas, u isti tren, najbrže moguće, hitno
oma - odmah
obid - objed
pjat, pijat - tanjur